Božić je uvijek radno vrijeme za RCF, bogato s mogućnostima za službu riječju i djelom. Priča o božanskom Sinu Božjem koji je uzeo tijelo i ušao u slomljen svijet da donese Kraljevstvo Božje i spasi svoje ljude, dobro prolazi kod Roma. Rijetko kada imamo problem uvjeriti ih da je svijet slomljen i u potrebi za Spasiteljem, te podijeliti Božju istinu punu ljubavi i milosti, u ovom trenutku je čista radost i privilegija.

Božić je također vrijeme darivanja. Za mnogu romsku djecu, jednostavan dar koji se sastoji od šačice bombona, nešto malo školskog pribora i jeftine igračke donosi veliku radost. Velike božićne „shoebox“ službe ne smatraju više Hrvatsku zemljom u potrebi te ju zato više ne snabdijevaju darovima. Naravno, romske zajednice su vrlo drugačije od hrvatskih zajednica i potreba je velika. Zato svake godine RCF financira i poklanja naše vlastite darove. U stvarnosti, mnogo je jeftinije kupiti sadržaja i pakirati darove na lokalnoj razini nego ih isporučiti iz inozemstva. Također, možemo prilagoditi sadržaj vrlo određenim potrebama i željama.

Darivanje je priroda Božića i to isto donosi u fokus veliku tjelesnu potrebu. Mnoge romske obitelji žive u siromaštvu „dan-po-dan“, a hladno vrijeme donosi velike troškove za ogrjev. Ovaj trošak tako sreže njihov budžet za hranu.

Ove godine, RCF je služio u tri romska naselja (Slavonski Brod, Capraške Poljane i Palanjek) u kojima je dijelio božićnu priču usredotočenu na Evanđelje s preko 200 djece i odraslih. U Slavonskom Brodu naši mladi su imali božićni program, kompletno lokalno napisan, izrađen i izveden u božićnoj predstavi! Također smo imali posebne Mladice klubove božićne zabave, te obiteljske posjete domova s božićnom temom, gdje smo podijelili jednostavno jelo, božićnu priču i nekoliko pjesama. Na području Siska (Capraške Poljane i Palanjek) fokusirali smo se na dječje božićne zabave po kućama i evangelizacijske kućne posjete.

Želimo se zahvaliti onima koji su bili od velike pomoći ove godine! Posebice obitelj Bjerk, Simeonu, Violeti, Vedrani, Janku, Johanni i Jonathanu. Uvijek je takva radost pridružiti se širem tijelu Krista dok radimo za Božje kraljevstvo!

Molim vas nastavite čitati neka opažanja božićne službe RCF Sava tima!

„Kinezi … Kinezi!!!“ djeca su povikala uzbuđeno dok su trčala u kuću reći svojim roditeljima da smo na njihovim vratima. Premda sam u tom trenutku bila jedina Kineskinja od nas troje, u tom trenutku smo svi bili „Kinezi“. Nasmijali smo se međusobno jer ovo je poprilično uobičajen događaj za naš tim ili tko god je s nama, da bude etiketiran s „Kinezi“. Ovom prigodom to nam je bio znak da nas se ta djeca sjećaju i da su bili uzbuđeni kad su nas vidjeli. Nakon što smo završili razgovor s njihovim ocem, jedno od susjedove djece nas je vidjelo kako odlazimo. Ona je rekla moje ime i potrčala prema meni da bi mi dala veliki slatki zagrljaj. Uvijek sam zadivljena s dječjim pamćenjem i kako oni zapamte naša imena. Nažalost, sjećam se imena samo od nekoliko djece iz ovog naselja, iako smo posjetili ovo glavno naselje u Sisku nekoliko puta godišnje od 2013. Hvala Bogu koji zna svu ovu dragocjenu djecu u ovom naselju po imenu i On ima dobar plan za njih.

Ovog Božića mogli smo imati samo dvije zabave za djecu i nekoliko posjeta domova u ovom naselju jer smo morali promijeniti neke od naših planiranih aktivnosti za prvih nekoliko dana. Bilo je to zbog toga jer je netko umro u naselju i prema njihovom običaju ne bi trebalo biti nikakve glazbe u naselju. Zbog toga smo otišli u jedno drugo manje naselje gdje nismo nikada ranije imali službu. Toliko smo zahvalni Bogu da nam je dao mogućnost pronalaska kuće koja je mogla imati božićnu zabavu za 20 djece i također par posjeta domova u tom naselju. Dvije zabave u glavnom naselju bile su dobre, ali pomalo lude jer smo zajedno imali više od 70 djece. U zadnjem klubu smo morali utrpati približno 50 djece u nečiju dnevnu sobu. Iako su se mnogi planovi naših aktivnosti u Sisku morali promijeniti, iznova smo mogli vidjeti našeg Boga koji brine i kako je On dirigirao sve aktivnosti u oba naselja za svoju slavu! To je poput onoga što smo poučili svu djecu na zabavama, slogan našeg kluba: „Isus je trs, a mi smo mladice.“ I bez njega ne možemo učiniti ništa!!

Često, romska djeca nisu dobrog ponašanja djeca s kojima ćete se susresti. Zbog okruženja u kojem odrastaju, obično nemaju snažan poticaj da se dobro ponašaju. Kada je služba na početku krenula bilo je teško ne imati kaos u klubu. No, polako, s mnogo strpljenja, napredak je postignut.

Dok smo imali božićne klubove ovog Božića, bio sam iznenađen kako se dobro djeca i tinejdžeri općenito ponašaju (većinu vremena), i u našem romskom naselju Slavonski Brod i u romskom naselju Sisak. Lijepo je vidjeti to da dok dijelimo Evanđelje s njima i natapamo ih biblijskom istinom i ljubavi, također ih učimo da dijele, budu strpljivi i ljubazniji, mnogo utječući na njihov život, dan za danom.

Veliki je izazov podijeliti s djecom pa čak i s roditeljima koji je pravi smisao Božića kada je Božić sve više i više okupljena obitelj, hrana, piće, darovi. Priča o Isusovom rođenju zvuči poput bajke, kako je rekla jedna gospođa za vrijeme božićnog kućnog posjeta, a ne stvarnog događaja. Zato se molim da Isus postane stvaran u životu ove djece i ljudi kojima donosimo Evanđelje.

Za vrijeme Božićne službe posjetili smo jednu mladu ženu u jednom od romskih naselja. Ona nam je pričala mnogo o svom životu. Premda su me mnogi detalji o njezinom životu zaista rastužili, ostala sam najviše šokirana kada je rekla da je nakon što je rodila tri dečkića svakako htjela imati curicu i zato je nekoliko puta pobacila. Govorila je o pobačaju kao o nečemu sasvim normalno. To me podsjetilo kada je jedan romski pastor pričao kako nije znao dok nije susreo Isusa da je krađa grijeh jer je odrastao u sredini koja te cijenila ako si dobar lopov. Molim se za ovu mladu ženu i nadam se da ćemo ju imati prilike susresti opet kada dođemo kod njih sljedeći puta.